|
Franka
Meduljaš-Karić
obrijana venera
Pogledam
se u ogledalo i odmah mi je sve jasno. Imam zdravlje, nemam život. Ili
ga imam, ali mi ni muhe ne zavide na njemu. I perspektiva mi je nešto
skraćena. Sav sam u neredu i sve me guši – i posljedice rata, i dop i
opće beznađe, iako ima pizduna koji tvrde da nikad nije bilo bolje, mater
im šnirersku nabijem, dođe mi da ih podavim. Tipičan sam primjerak ujebane
faune – bez pravog posla, bez budućnosti, pizza ujutro, pizza u podne,
pizza za večeru i još kad se zaželiš. Kava, kapučino i pljuga – sve na
kredu, a prave pičke ni od korova, sve se fukaju s parajlijama i novopečenim
kapitalistima, sirotinja se ne mrsi.
Isuse, što je
sve tražila. Kao mornar u bordelu. Malo sprijeda, malo straga. Malo gore,
malo dolje. Onda porebarke, pa na stolu. Zatim uza zid i u kadi. Tvrdo
i mekano. Stojećke, glavić-usta, misionarski, sa zvonika, po rimski, indijanski,
grčki i afrički. Na brzaka, sporo, umjereno i zmijski… U svakom slučaju,
tražila je nešto izvan moje moći. I izvan svake pameti. Tražila je da
joj djetetu nađem oca. Što je to – otac? Kako uopće izgleda ta živina?
Ne znam. Ja sam dijete bez roditelja.
Biografija
Začeta: izvan
epruvete, neplanirano i na brzaka, što je još tada bilo moderno. I najjeftinije.
Rođena: carskim rezom, u utorak poslije podne, sredinom mjeseca i u znaku
škorpiona. Moglo je biti i u znaku ribe da su starci ranije skužili kako
se to radi.
Djetinjstvo: najprije pelene, pa pamučne gaćice i na kraju tange. Prvi
damski uložak u četrnaestoj godini. Prištevi su došli odmah iza toga.
Mladost: u znaku djevice, sve do sedamnaeste godine. Poslije nisam brojala.
Spirala i tablete? Oboje su isto sranje.
Škola: dvokatnica, kod zadnje autobusne stanice, preko puta kafića, četvrta
klupa do prozora, obavezni trač na satu povijesti. Pljuga iza kotlovnice.
Samo dva jointa u deset godina.
Faks: skraćenica za 'Franka - autorica klitoris sapunica'. To je bio moj
akademski san, a ne šugava arheologija. Mumije sam ionako gledala oko
sebe svakog dana.
Dosad napisala: sve zadaće iz matematike i hrvatskoga, pokoji test, diplomski
rad o faraonskom razdoblju Egipta, devetnaest ljubavnih pisama, sedamdeset
dvije razglednice, četiri brzojava i trideset šest molbi za posao. Ni
na jednu nikad nisam dobila odgovor.
Dosad objavila: samo oglas u dnevnim novinama o nestanku mačke Hagare.
Tiskan u 130.745, a prodan u 86.098 primjeraka. Na oglas se nitko nije
javio. Hagara se nikad nije vratila.
Danas: zagrebački politički tjednik koji je navodno izlazio potkraj prošlog
stoljeća, a ja - i dalje bez posla i u komi.
Bračno stanje: dramatično.
Uzori: imala sam tri, ali sam ih velikodušno ustupila liliputancima.
Planovi: moji, tvoji, prostorni, ukradeni, sutrašnji, trknuti, tuđi, godišnji,
ljubavni, tajni, bračni, mali, veliki...
Živim: na devetom katu i od danas do sutra, uglavnom na račun staraca
i njihove socijalne crkavice.
O 'Obrijanoj Veneri': ona je kao i naša država: svi je ševe, čupkaju i
razvlače dok im je lijepo i imaju koristi. Poslije je ostave, govoreći
da nije po njihovu ukusu. Jednostavno, nađu drugu - europsku, modernu,
slobodnu i bogatu. I državu i pičku.
|
