|
||
|
Zbornik
eventualizma Pod
nazivom eventualisti krije se nova snaga hrvatske književnosti i pokret
koji će zasigurno potaknuti dugoočekivanu smjenu generacija. Osmero mladih
ljudi, od 18 do 28 godina, okupilo se oko zajedničkog manifesta i odlučilo
objaviti zbornik pod nazivom Nagni se kroz prozor, koji sadrži 32 kratke
priče. Manifest eventualizma:
Eventualisti: Dario Šarec: Biografije su nebitne. Zamislite da sam raščupani bezveznjak kojeg je na putu do videoteke pregazio FAP. Svi veliki pisci ionako postaju poznati tek posthumno. Krešimir Dujmić: Rođen 1978. U najranijoj dobi preživio je strašnu nesreću koja ga je kao zla sudba pratila kroz čitav život, naime rođen je od roditelja koji nisu bili bogati. Ova tragedija se odrazila na njegov cjelokupan stil života i njegovo televizorom obilježeno djetinjstvo. Trauma prolaska kroz formalno obrazovanje, studij računarstva i na kraju svakodnevicu radnoga čovjeka, ostavile su na njemu svoj tužan podsjetnik. Kulminacija tog i takvog života bila je prije nekoliko godina kada je u studentskom domu bio osuđen na sobicu veličine manjeg kupatila, loše vino i društvo nesretnika slične sudbine, koji nisu imali ništa drugo osim samih sebe. Honorarima od knjige planira cijelu tu stvar stubokom izmijeniti. Andrija Škare: Rođen u srpnju 1981. u Zagrebu. Živi od pisanja. I od pridruživanja pokretnih slika riječima. Prozu objavljivao svuda gdje je mogao i ponegdje gdje nije trebao. Završio fakultet, čak. Luta i o lutanjima izvještava. Nije previše ponosan na činjenicu da si je dobar s djevojkom iz susjedstva koja je poznata po pokazivanju svojih grudi. Slavica Rojc: Rođena u travnju u Zagrebu, najviše voli mamu, Lelu i Ivicu. I Dedu. Kruno
Čudina: Rođen u Zagrebu, u mjesecu svibnju. Bavio se glazbom
dugi niz godina; skladao i pisao stihove. To nije bilo dovoljno. Filozofija
mu ne gine. Sa nekolicinom vjernih pristaša, suboraca (ODT – Osloboditelji
dušne tamnice ) vježba i prakticira Wing Chun, staru borilačku vještinu,
jedan od mnogih Gung – fu stilova, bori se protiv pragmatizma, proučava
stare mističke zapise, ide posvuda u konstantnoj, nemirnoj potrazi za
svim vrstama senzacija. Rado posjećuje i kavane, tamo pije, uči strane
jezike i opušta se. Ivan Turković - Krnjak: Rođen 1988. u Zagrebu, ima baku i djeda koji žive u zagrebačkim Utrinama. Nedavno je razmišljao o tome zašto piše. Ima još jednu baku koja dobar dio godine provodi na otoku Murteru. «Pišem zato jer mi se glavom provlače čudne misli. Osim toga, slabo se usmeno izražavam», odgovorio je sam sebi. Njegova baka zadnjih se mjeseci svim silama trudi oko pokvarenog bunara na otoku. «Osim toga, volim ostavljati tragove», mislio je Ivan dalje, «A volim i sebe.» Pa iako problem s bunarom još uvijek nije riješila, njegovu se baku bez dvojbe može nazvati energičnom ženom. Mirna
Bačun: Rođena je 1982. godine u Zagrebu. Ne pije kavu, ne nosi
Neven Vulić: Nema biografiju. |
Zbirka
priča |
![]()