|
|
|
|
|
|
|
Hanif
Kureishi Intima
je za neke bila svojevrstan nasrtaj i svakako im je bila teška za čitanje.
Taj momak odlazi od žene, i to je u tom trenutku najveća stvar u njegovu
životu. Uostalom, u životima većine ljudi brak i jest najvažnija stvar.
Narušiti brak u izvjesnom je smislu duboko subverzivan čin. I doima se
samorazornim. Ja sam zbog toga i htio napisati knjigu koja će biti bolna
kao što je i bolna sama ta stvar. Knjigu koja hoće boljeti druge kao što
boli i njezine junake. U
Intimi postoje brojni uznemirujući retci, ali ne po tome što bi nam podastrijeli
na čitanje nekakav tobožnji strašni nemoral glavnoga junaka, nego po tome
što se dotiču mnogobrojnih trauma i neuroza moderne, urbane, intelektualne
svijesti koja je ostala mučno ukalupljena između realnosti i tolikih,
novovjekih, velikih utopijskih ideala izmaštanih u ime osobe i njezine
slobode. Upravo taj prostor (post)modernističke neuroze, a na primjeru
bračne zajednice, analizira u ovome romanu Hanif Kureishi, a samo je pitanje
pravoga licemjerja priznati prepoznajemo li se u nekim njegovim fragmentima...
Intima je ‘izvrnuti
ljubić’ koji grebe po bolnim točkama običnoga života, između nježnosti
i okrutnosti. Svakako ga valja pročitati, što ne znači da vam treba ‘promijeniti
svijet’... Roman, pisan u ich-formi,
u dvadesetčetverosatnoj radnji opisuje nam kaos pripovjedačevih osjećaja
u trenutku kada je odlučio napustiti svoju suprugu i maloljetnog sina.
Jednostavnost pisanja i ovaj put dominira pričom koja obiluje snažnim
dijalozima. U romanu je istaknuta seksualnost sredovječnosti, glad za
promjenama i uzbuđenjem, što se miješa s nepromijenjenom mladalačkom nezrelošću
kojoj se vraća pripovjedač, ispovijedajući svoju prošlost... |
Roman |
