“Koliko si to pojela? Ha? Koliko si toga utrpala u sebe? Koliko, svinjo debela? Pogledaj si bedra! Pogledaj koliko po njima ima sala! Rastu ti na oči.
Gadiš mi se. Tako mi se jebeno gadiš. Izrigaj se. Izrigaj se, Jasna.

Polupani lončići. Autobiografija jedne bolesti. Opake bolesti. Bulimije. Bolest dobro poznata mnogima od vas. Nedovoljno poznata mnogima od njih. Oko vas. Bolest jedenja i povraćanja. Povraćanja i jedenja. Bolest mržnje vlastitog bića. Solo brija. Pristup odbijen svima. Pomoć nepoznata.
Polupani lončići. Predaja. I prihvaćanje sebe. Jer bolje od sebe ne trebate.
Ja znam. I vjerujem. Sebi. I u Vas.”

Polupani lončići, autobiografska potresna ispovijest o borbi i izlječenju od bulimije nervoze, pisana u obliku dnevnika i pisama za site foruma udruge Libella (udruga za pomoć oboljelima od anoreksije i bulimije nervoze).
Kako u Hrvatskoj nema ni jedne knjige koja “iz prve ruke” govori o temi bulimije i anoreksije nervoze kao ozbiljnom i sve raširenijem problemu današnjice, autorica je odlučila napisati autobiografsku knjigu i pojaviti se u javnosti pravim imenom i prezimenom u namjeri da svojim sedmogodišnjim iskustvom s bulimijom nervozom pomogne drugima i ukaže široj javnosti, školstvu i zdravstvu na potrebu ozbiljnog društvenog (socijalnog) razgovora o toj temi.
Obzirom na to da je problematika izuzetno osjetljiva i ozbiljna te da se u našem društvu o bulimiji nervozi iznenađujuće malo javno govori i zna (u odnosu na anoreksiju nervozu), mi smo kontaktirali i eminentne stručnjake iz tog područja i zamolili ih za suradnju, pa smo uz svaki primjerak knjige priložili i stručnu brošuru o bulimiji nervozi kako bismo s tim problemom upoznali očito nedovoljno upoznatu hrvatsku javnost i pomogli onima kojima je pomoć najpotrebnija. (Svaka peta žrtva bolesti neće živa dočekati svoju četrdesetu godinu života. Dugoročno gledano, smrtnost je oko 20%.)

Celeber d.o.o. 2003.